Povijest - Trka na Prstenac

“Trku na prstenac”, kakvu danas njegujemo, Barban je poznavao još davne 1696. godine. To je “pritajeno zrno”, proklijalo poslije 280 godina zaborava. Na puteljku što od središta Barbana vodi prema Gradišću (današnje trkalište), svaki je dodir koplja i prstenca bio zvonjava u čast jedne obnovljene tradicije. Ta “barbanska zvona” ne bi danas grmjela tako snažno da nije bilo dr. Danila Klena, povjesničara koji je istražio i objavio podatke o prvim trkama na prstenac. Barbanac, prof. Mario Kalčić publicirao je ta znanstvena istraživanja, i ona su u Barbanu naišla na plodno tlo.

Prema tim su podacima studenti iz Istre, okupljeni u klubu “Mate Balota” u Zagrebu, članovi sportskog društva Barban u suradnji s barbanskim aktivistima i Katedrom Čakavskog sabora rekonstruirali “Trku na prstenac” i predstavili je 14. kolovoza 1976. godine na “Istrijadi”. Oživljava tako pred našim očima dijelić barbanske povijesti. Kada je u vrijeme mjesnog sajma na Duhove, 10. lipnja 1696. godine, venecijanski velmoža Franjo Loredan – tadašnji feudalni gospodar Barbana, organizirao viteško nedmetanje u gađanju prstenca, nije ni slutio da Barbanu čini veliku uslugu i da će ga povijest po tomu zapamtiti.

Otada pa do danas, svojim kvalitetnim predstavljanjem brojnoj publici, Trka je postala jedan od najprepoznatljivijh projekata na Poluotoku. Obnavljati Trku značilo je otkrivati njezine skrivene čari i posebnosti. S nekom je nevjerojatnom lakoćom odgovorila toj zadaći, i začuđujućom brzinom uspostavljala kontakt s gledateljstvom. S jednakom snagom s kojom su se Barbanci prepoznali u prošlosti, prepoznaju se i u našem vremenu. Slaveći Trku, slave svoju prošlost, sa sve smjelije uperenim kopljem u budućnost. A da Trka ima izglednu budućnost potvrđuje njezino uvrštenje na listu nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske. Čvrsto su trasirane sve buduće staze na kojima je viteško koplje upereno i prema listi svjetske nematerijalne baštine.

Što je Trka na prstenac?

Trka na prstenac je viteška igra koja se prvi put u povijesnim zapisima spominje 1696. godine. Trci je mogao pristupiti svatko tko je ispunjavao uvjete propisane pravilima, objavljenima u „Proglasu“ prigodom održavanja slobodnog sajma u Barbanu 10. lipnja 1696. i sadržavala su osam točaka koje su predstavljale temeljna pravila za trku.

Svu ljepotu Trke može se doživjeti samo u Barbanu, gdje natjecatelji moraju pogoditi prstenac u punom galopu i stazu, dugu 150 metara, proći u vremenu do 12 sekundi. Prstenac se sastoji od dva koncentrična kruga međusobno spojena, tako da između čine četiri polja. Pogodak u sredinu donosi tri boda, iznad sredine dva, ispod jedan i sa strane po pola boda. Pogodak i broj bodova potvrđuju suci, pred koje jahač na koplju donosi prstenac. Tko u tri trke skupi najviše punti postaje slavodobitnikom.

U trci je mogao sudjelovati samo konjanik, opremljen kao ratnik, vojnik ili vitez. Svaki „gospodin“ konjanik, koji je želio biti sudionikom Trke na prstenac, morao se na prvi znak trube prijaviti kancelaru barbanske gospoštije da bi mogao pristupiti igri. Morao je imati dobro opremljenog konja, mač, čizme, ostruge i šešir sa širokim obodom. Na poziv imenom i prezimenom, natjecatelj je s mjesta utrke kretao na znak trube u punoj opremi brzim galopom prema mjestu gdje je bio obješen prstenac. Svaki natjecatelj morao se nakon svake trke, ukoliko je postigao pogodak, vratiti pred suce radi provjere pogotka. Diskvalificiran je svaki konjanik koji na kraju trke pred časnim sudom nije bio u potpunoj opremi. Pravila su previđala i način ocjenjivanja pojedinog pogotka i nagrade. Pobjednik je uz najveće počasti dobivao iznos u visini vrijednosti jednih svilenih čarapa i jednog srebrnog mača.

Corsini – kapetan Raklja i Barbana, zastupnik venecijanskog gospodara grofa Franje Loredana (koji je s namjerom da u vrijeme slobodnog sajma ili „fiera franca“ privuče što više posjetitelja organizirao konjičko natjecanje) bio je upoznat s pravilima Trke na prstenac, što govori da se takmičenje u našim krajevima, a možda i u Barbanu, izvodilo i ranije.

Na prvoj trci pobjeđuje Otavio Quellis, s tri postignuta punta, u idućoj zabilježenoj Trci ponovno Ottavio Quellis, s tri postignuta punta te dijeli pobjedu s Fortunatom Paludi – Stigherom, u trećoj trci pobjeđuje Zvane Dragonja, a u trci 4. lipnja 1703. godine, nakon koje se gubi trag barbanskim viteškim nadmetanjima, pobjeđuje Anton Rovis, sa svega pola punta.

280 godina kasnije, točnije 1976. godine, uspomena na Trku sačuvala se zahvaljujući brizi barbanskog načelnika Josipa Batela, ljubitelja starina, koji je u drugoj polovici 19. stoljeća prepisivao stare dokumente barbanske općine. Dr. Danilo Klen, povjesničar iz Rijeke, u jednom od svojih znanstvenih radova skrenuo je pažnju na taj oblik tradicije i nakon stotina godina zaborava utrka je ponovno popularizirana.

U subotu, 14. kolovoza, u okviru „Istrijade“, dvodnevnog sportsko-kulturnog tradicionalnog skupa istarskih studenata okupljenih u Klubu studenata „Mate Balota“ u Zagrebu, Ratko Lukšić, Dušan Vale i Lucijan Bastijanić s barbanskim aktivistima okupljenim u Sportskom društvu, Mjesnoj zajednici i Katedri Čakavskog sabora, nakon 280 godina organiziraju 1. Obnovljenu Trku na prstenac. Prva obnovljena Trka održana je na putu prema Gradišću. Trčalo se iz pravca Gradišća (Ćuli) prema barbanskom trgu. Slavodobitnik 1. obnovljene Trke na prstenac sa 4 punta je bio Vazmoslav Vale.

Zanimljivosti Trke na prstenac

Sve počinje trećeg vikenda u kolovozu u petak, kada se podizanjem zastave najavljuju trodnevne svečanosti. U bogatoj satnici prigodnih programa valja izdvojiti subotu i natjecanje u Trci za viticu, a kao vrhunac svega – Trku na prstenac, u nedjelju, na Gradišću, točno u 17.00 sati.
Pravo sudjelovanja na Trci na prstenac imaju konjanici koji su rođeni u Istri i to u hrvatskom dijelu Istre, uključujući Liburniju i otoke, u slovenskom dijelu Istre i u talijanskom dijelu Istre (Milje).
Na Trci na prstenac sudjeluje 16 konjanika – natjecatelja. Konjanik ne smije biti mlađi od 18 godina, niti stariji od 60 godina.
Na Trci na prstenac, mora sudjelovati najmanje 8 konjanika s područja Općine Barban.
Konjanik nastupa odjeven u narodnu nošnju kraja iz kojeg dolazi.
U mimohodu Trke i na natjecanju, konjanik mora imati svog kopljonošu, ne mlađeg od 16 godine, prikladno odjevenog.
Dužina staze, od starta do prstenca, iznosi 150 metara. Konjanik istu mora u punom galopu proći u vremenu do 12 sekundi, pri tome dosegne brzinu i do 55 km/h. Ukoliko ne istrči u 12 sekundi, automatski je diskvalificiran.
Koplje je dugačko 3 metra, sa utegom od 1,2 kg; a prstenac koji konjanici gađaju postavljen je iznad staze na 2,80 m visine. Prstenac je promjera 12 cm; a koplje 3 mm.
Kada konjanik pogodi prstenac, mora se na konju vratiti ispred Časnog suda i pokazati što je pogodio. Ukoliko to ne učini ili mu prije toga ispadne prstenac, ostvareni punti se ne priznaju.
Pogodak u sridu vrijedi tri punta, u polje iznad sride dva, ispod jedan, a pogodak u polje lijevo ili desno od sride pola punta.
Prijelazna nagrada, umjetnička skulptura „Ptica – Prstenac“, izlivena u bronci, rad je akademskog kipara Josipa Diminića, i teška je 16 kg. U Centru za posjetitelje izložena je replika, teška 20 kg.
Uspostavljen je kontakt i obostrani prijateljski odnos sa Sinjanima i Sinjskom alkom, koji traje već godinama (1981. godine).
Maksimilijan Rojnić – četverostruki je slavodobitnik Trke na prstenac (1992., 1998., 2002. i 2017. godine) prilikom sudjelovanja u Trki za viticu.
Trka je 10 godina (od 2009.) pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske. Predsjednik, dolazi svake godine u Barban uručiti slavodobitniku Trke prijelazni štit predsjednika RH. Tim je činom Barban dobio posebnu medijsku pozornost te je Trka na prstenac izašla je iz okvira istarske regije, a može se reći da je preskočila i granice hrvatske države.
Od 2016. godine Trka na prstenac zaštićena je kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.